Mitovi o odlasku psihologu

Vrijeme je da razbijemo neke zablude kako bismo mogli raditi na sebi!

Odlazak psihologu još uvijek je tabu tema u našem društvu. Ljudi se često srame potražiti stručnu pomoć ili imaju strah od započinjanja savjetovanja ili psihoterapijskog procesa. Razlog tome su brojni mitovi koji prate ovu temu. Neki od njih duboko su ukorijenjeni u našu kulturu i nerijetko sagledavaju pitanja mentalnog zdravlja u negativnom svjetlu ili ga pak smještavaju u sferu tabu tema, što može biti jaka prepreka započinjanju rada na sebi. 

Neke ideje o savjetodavnom procesu rezultat su nerazumijevanja i straha od nepoznatog, koji može biti još izraženiji ako smo u periodu života kada smo ranjivi i ne osjećamo se dovoljno snažnima niti za ono što poznajemo, a kamo li nešto novo. 

Ne zaboravimo niti utjecaj medija, kao što su filmovi, serije i društvene mreže, koji često psihologe, psihoterapeute i psihijatre (nerijetko se uopće ne pravi razlika) prikazuju jednodimenzionalno, a način na koji rade prikazan je nerealistično.

Vrijeme je da razbijemo ta uvjerenja i shvatimo da je briga o mentalnom zdravlju jednako važna kao i briga o fizičkom zdravlju.

Mit 1: Psihologu idu samo "ludi" ljudi.

Istina: Psihologu ne idu samo osobe s teškim psihičkim bolestima. Naprotiv, većina ljudi koji posjećuju psihologa su psihički zdravi pojedinci koji se suočavaju sa stresom, životnim izazovima, teškim životnim situacijama ili jednostavno žele raditi na sebi i svom osobnom razvoju. Odlazak psihologu znak je brige o sebi, a ne slabosti.

"Imala sam stresan period na poslu, osjećala sam se preopterećeno i nisam znala kako se nositi s tim. Odlučila sam potražiti pomoć psihologa i to mi je jako pomoglo da se nosim sa stresom i da pronađem ravnotežu u životu."

Mit 2: Psiholog će mi dati sve odgovore.

Istina: Psiholog nije čarobnjak koji će vam dati gotova rješenja za sve vaše probleme. On je tu da vas vodi kroz proces u kojem ćete vi sami doći do svojih odgovora. Psiholog vam pomaže da bolje razumijete sebe, svoje emocije i svoje obrasce ponašanja, te da razvijete vještine potrebne za suočavanje s izazovima.

"Kada sam prvi put otišla kod psihologa, očekivala sam da će mi reći što trebam učiniti da riješim svoju situaciju na poslu. Međutim, psiholog mi je pomogao da shvatim što ja želim i što je meni bitno, te da sama pronađem rješenje koje je najbolje za mene."

Mit 3: Razgovor s prijateljima i obitelji je isto što i razgovor s psihologom.

Istina: Razgovor s bliskim osobama može biti vrlo koristan i ugodan, ali psiholog pruža nešto drugačije. Psiholog je obučen da sluša bez predrasuda, da postavlja prava pitanja i da vam pomogne sagledati situaciju iz druge perspektive. On nije emocionalno uključen u vašu životnu priču, što mu omogućuje da bude objektivan i da vam pruži nepristranu podršku.

"Volim razgovarati s prijateljima o svojim problemima, ali ponekad mi je teško biti iskrena prema njima jer se bojim da ću ih opteretiti. S psihologom se osjećam sigurno i mogu biti potpuno otvorena o svojim osjećajima i mislima."

Mit 4: Svatko bi trebao imati svog psihologa doživotno.

Istina: Odlazak psihologu ne znači da ćete morati ići na terapiju do kraja života. Cilj psihološke podrške je da vas osnaži i da vam pomogne razviti alate i strategije kako biste se u budućnosti mogli samostalno nositi s izazovima. Kada postignete svoje ciljeve i osjetite se spremnima, možete prekinuti terapiju.

"Išla sam kod psihologa nekoliko mjeseci zbog anksioznosti koja se javljala prije ispita i počela me onemogućavati da pokažem koliko zbilja znam. Naučila sam puno o sebi i svojim okidačima. Našla sam način kako se smiriti i usmjeriti svoje misli, koji mi odgovara. Sada se osjećam puno bolje i završila sam savjetovanje. Doći ću ponovno ako mi bude potrebno."

Mit 5: Psihologu idu samo slabi ljudi.

Istina: Tražiti pomoć kada vam je teško znak je hrabrosti, a ne slabosti. Potrebno je puno snage da se suočite sa svojim problemima i da odlučite raditi na sebi. Odlazak psihologu pokazuje da ste spremni uložiti trud u svoje mentalno zdravlje i da želite živjeti ispunjeniji život.

"Dugo sam se sramila potražiti pomoć psihologa jer sam mislila da to znači da sam slaba i nesposobna. Međutim, shvatila sam da je to zapravo znak snage i da je potrebno i na taj način brinuti o sebi, kako bih se osjećala bolje."

Mit 6: Kod psihologa moraš ići što češće, idealno svaki dan.

Istina: Ritam susreta s psihologom prilagođava se vašim individualnim potrebama. Neki ljudi trebaju češće susrete, dok drugima je dovoljan jedan susret tjedno ili rjeđe. Također, ne morate stalno pričati o svojim problemima. Ponekad je dovoljno samo slušati što psiholog ima za reći ili raditi na vježbama koje vam je zadao.

"U početku sam išla kod psihologa jednom tjedno. Kasnije, kada sam se osjećala dovoljno sigurno, smo prorijedili susrete na jednom u dva tjedna. To mi je bilo sasvim dovoljno da dobijem podršku i dalje radim na sebi."

Što na kraju reći? Koju poruku poslati? 

Odgovor: Briga o mentalnom zdravlju je znak snage i brige o sebi, ne slabosti.

Psihološka podrška može vam pomoći da otkrijete snagu koju već imate u sebi, da se bolje razumijete i da živite sretniji i ispunjeniji život. Traženje pomoći nije znak slabosti, već put prema samostalnosti i unutarnjoj snazi.

Podijelite ovaj tekst s nekim kome bi mogao pomoći i razbijmo mitove zajedno!